Don Stipe Perkov (61) je , poduzetnik, Zmaj, turistički i eko-vizionar, etnograf i jedini hrvatski svećenik s vlastitim seoskim domaćinstvom "Jurlinovi dvori"

U krševitom srednjejadranskom zaleđu, svega nekoliko kilometara daleko od vreve morskih žala, skrila se skupina od dvadesetak malih raštrkanih sela Primošten Burnji i Primošten Južni. Šetajući vinogradima, maslinicima i kamenim uličicama u kojima je svakodnevica nezamisliva bez magaraca i mazgi, najbolje se mogu vidjeti sve čari ruralnog dalmatinskog zaleđa gdje se način života stoljećima nije znatnije promijenio. Kao da su se kazaljke vremena ispreplele u uspavanoj izmaglici suhozida i jarko crvene zemlje, ostavivši nedirnutim ravnovjesje suživota upornog težaka i škrte prirode. Zadnjih godina su dobrodušni i vrijedni domaćini, vrata svojih iskonskih dvora stidljivo odškrinuli posjetiteljima iz cijelog svijeta, sve radoznalijim za mediteransku kuhinju i egzotični eko-ruralni turizam.

Don Stipe Perkov, 61-godišnji svećenik, svojevrsni je vizionar budućnosti primoštenskog kamenjara. Zaređen je 1968. a godinu dana kasnije diplomirao na studiju teologije u Splitu. S šibenskim biskupom Arnerićem je 1976. osnovao župu sv. Jeronima u Primošten Stanovima i do 1987. bio prvi njen župnik. Već je šest godina župnik i upravitelj biskupijskog Marijanskog svetišta Gospe Vrpoljačke. Vrlo poduzetan i angažiran u kulturi, 1992. je utemeljio primoštenski ogranak Matice Hrvatske a 1996. osnovao i predsjedava KUD-om "Sv. Juraj" u Primoštenu Burnjem te uređuje glasilo "Vjera u kamenu". Pročelnik je Zmajskog stola u Šibeniku.
Još prije dvadesetak godina je perspektivu opstanka života na dalmatinskom kamenjaru vidio u razvoju ruralnog turizma i očuvanju baštine pa je i sâm na očevu ognjištu u rodnom selu Draga, 1994. završio uređenje i javnosti otvorio etno-lokalitet "Jurlinovi dvori". Začetnik je tradicionalne pučke kulturno-turističke manifestacije "Primoštenske užance". Za njegovanje i čuvanje autohtone etno-baštine, od Udruge europskih turističkih novinara je 2001.g. dobio "Zlatnu medalju sv. Frane". Kao inicijator komunalnih reformi i infrastrukturnih radova "vidi dalje od drugih", predano zagovarajući oživljavanje sela i povratak mladosti u zaleđe Primoštena.
Pod bruncem (100 godina starom krošnjom vinove loze) "Jurlinovih dvora" i za spokojnog listopadskog poslijepodneva, sa svestranim i elokventnim don Stipom sam razgovarao za kamenim stolom, uz kapljicu domaćeg babića i fetu sira iz maslinovog ulja.

 Diskretno ste me pitali hoće li u izdanju Jet Seta s Vašim intervjuom, biti slikâ golih žena? Je li se od vremena Michelangela koji je golotinjom na svojim maestralnim djelima snebivao pape, do modernog doba išta promijenilo u stavu Crkve prema nagom ljudskom tijelu?

- Tek sam nedavno prvi put držao u ruci Jet Set magazin i odmah uočio da se radi o ozbiljnom časopisu s vrlo zanimljivim temama. Shvatite da mi u Crkvi svemu pristupamo s jednom kočnicom, u ovom slučaju s pažnjom da se ne involviramo u nešto pornografsko. Jedno je umjetničko djelo a drugo je kad je golo ljudsko tijelo u prvom planu i kad se njime manipulira, što kod pojedinaca može povrijediti moral ili poticati na požudu. Inače je načelno stajalište Crkve da je sve što je Bog stvorio dobro stvorio, pa tako i ljudsko tijelo.

 Je li naša Crkva kao tradicionalno konzervativna s razlogom etiketirana najrigidnijom u Europi, kako je nedavno izjavio don Kaćunko, kancelar msgr. Jezerinca?

- Ovisi u kojem kontekstu je izrečeno pojedinačno mišljenje nekog katehete ili prelata. Hrvati kao narod i Katolička crkva zaista imaju tradiciju. I to pravu, utemeljenu na povijesti na kojoj možemo zajednički graditi budućnost. Nezahvalno je međutim uopćavati ako se konzervativnost shvaća kao grijeh u smislu da nema veze sa sadašnjosti. I u našim redovima ima onih "slobodnijih" svećenika ali to ne shvaćam kao negativnost. Kada na primjer govorimo o pristupu Crkve seksualnosti i tjelesnosti, bračnim savjetovalištima i pripremanju mladih za brak, uvjeravam vas da Hrvatska nimalo ne zaostaje za Europom i svijetom. Spolnost i tijelo u službi čovjeka i ljubavi prihvaćamo kao nešto sveto i punovrijedno. Da uostalom nema seksualnosti, ne bi bilo ni čovjeka.

 Možda je spomenuto mišljenje izrečeno kao reakcija na nezavisnu anketu zagrebačkog Media metra koja je nedavno prvi put provedena među hrvatskim klerom. Proizašlo je da je u ovom času svećenicima najsimpatičniji političar Ivo Sanader a najnesimpatičniji Stjepan Mesić!

- To je već nešto drugo. Moramo biti jasni da Crkva nije apolitična. Bilo bi licemjerno očekivati da na politički život zemlje pasivno gledamo skrštenih ruku. Druga stvar je favoriziranje i navijanje za pojedine političare pri čemu se zna zaboraviti da vjernici imaju različite afinitete, šire od uskih stranačkih motrišta. Kada nadbiskup Bozanić javno iznosi stajalište Crkve o nekom političkom problemu, onda nije riječ o protežiranju neke stranke. I ja osobno imam politička uvjerenja koja su pokatkad fluidna. Nakon pada komunističke diktature u kojoj smo bili progonjeni i šikanirani, u zadnjih 13 godina smo svjedoci dramatičnih promjena. Neka mi nitko ne zamjeri što ću naglasiti. Pokojni predsjednik Franjo Tuđman je zajedno sa demokratski orijentiranim snagama, omogućio Crkvi slobodu i da se na javno pojavljivanje svećenika u društvu više ne gleda kao na neko dekadentno čudovište iz 17. ili 18. stoljeća. To vrednujemo kao nešto iznimno pozitivno na razini naroda i na razini Crkve a posebice - to govorim iz svog iskustva - i nas svećenika koji smo desetljećima bili odbačeni i špijunirani. Košmar je nastao kad su u HDZ ušli i oni s lijeve i oni s desne strane. Ni u današnjem svojevrsnom političkom vakuumu, većina puka nažalost ne vidi jasne konture budućnosti, napada se i potcjenjuje prvi hrvatski predsjednik ma kakav on bio, dok se mnoga obećanja ove vlasti datih narodu nisu ostvarila...

 ... Dorica Nikolić je prije par dana u Saboru na sebi nosila natpis "Imamo Hrvatsku - nemamo državu"...?

- ... Ma ne bih išao toliko daleko ali je istina da sve više ima sluganstva a sve manje našeg ponosa i svijesti tko smo. Zar su osloboditelji Hrvatske najgori zločinci? Da smo pitali Europu i da Tuđman nije lupio šakom po stolu, ne bismo ni imali državu.

 Da li nam je u odnosu na međunarodno okruženje i naš mentalitet, autoritativni i čvrsti lider potrebniji od " predsjednika građanina "?

- Već u predsjedničkoj kampanji je bilo dosta toga krivog. Pa uzmite samo Mesićev odnos prema hrvatskom narodu u Hercegovini. Počelo je s vicevima pa preraslo u pravi aparthejd. Stoga bih se ogradio od teze da između građanina i Stipe Mesića stoji znak jednakosti. A da Hrvatima kao narodu treba čvrsta ruka - treba! Ako nas netko ne zna voditi onda lutamo i podložniji smo težnjama da nam tuđinac bude gospodar. Iz političke, gospodarske i sluganske krize ćemo izići samo s jakim čovjekom koji će naš junački narod i zemlju voditi do kraja, sa jasnim odrednicama i bez popuštanja kao sada. Ovaj Prodi nam kaže jedno a mi se složimo, onaj u Haagu veli drugo a mi se opet suglasimo...

 Imamo li političara takvog kova?

- Nemamo. Ni u sredini, ni lijevo, ni desno. Vjerujem da će jednog takvog karizmatičkog vođu naš narod opet iznjedriti. Do tada ćemo nastaviti lutati i bit će velika šteta ako će to predugo potrajati. Sve su te stranke li-la, pa ćemo na skorim izborima jednostavno birati manje zlo, manju pogibelj. Da ne izgubimo do kraja ono malo ponosa i da ne rasprodamo ono malo zemlje koja nam je ostala. Tim više što u eri svjetske globalizacije i nestajanja državnih granica, mali mogu lako biti asimilirani i izgubiti svoj nacionalni identitet. Zato imperativno moramo sačuvati svoje prave vrijednosti. Crkva je također globalistička ali se u svakom narodu posebno utjelovila uvažavajući njegove specifičnosti i kulturu. Nikako ne smijemo dozvoliti da se naša povijest i sjećanja izbrišu i da hrvatski narod jednostavno nestane. Onda smo svi mi zreli za ludnicu.

 Prema već spomenutoj predizbornoj anketi, za HDZ bi u ovom trenutku glasovalo 35,8% katoličkog klera a za SDP manje od 1%! Je li svećenička odioza prema Račanovoj stranci kao nasljednicima "crvenih" još pojačana njihovim prijedlozima za legalizaciju lakih droga i istospolnih zajednica?

- Nisam sudjelovao u toj anketi a da me je netko i pitao moj bi odgovor također bio tu negdje. Svećenstvo zaista ima osjećaj straha, u najmanju ruku nelagode na sam spomen bivšeg komunističkog režima. Znamo da su mnogi ljudi koji su danas vodeći političari baš iz tog istog sustava. Ne možemo im vjerovati jer samo glume da su se promijenili. Bili su to što su bili, nisu se ispričali a niti se imalo pozitivnije distancirali od svoje bliske prošlosti. Mislim da će među klerom Šibenske biskupije opredjeljenje za stranke centra dostići 70%. Ne zaboravimo da je Račan đak kumrovačke škole i da čovjek ne mijenja tako brzo svoju ćud. To potvrđuje i njihov pristup ne samo drogama i istospolnim zajednicama već i braku, moralu, abortusu, eutanaziji te učenju Crkve uopće.

 Koliki je stvarni utjecaj župnika na vjernike i stvaranje njihovog političkog stava? Ima li u predizborno vrijeme političkog miješanja s oltara?

- Svećenik svakako ne bi smio vjernicima izravno isticati ime stranke koja je njemu osobno svojim programom najbliža. Dozvoljavam da možda ima i takvih pojedinaca ali to nije u skladu s uputama Crkve. U zemlji s oko 80% katolika, nijedna stranka uprkos pobjedi ne može dugo vladati bez Crkve. Svećenstvo stoga može pozvati vjernike-birače da paze za koga će glasovati i da izvažu koliko su pojedini stranački programi u suglasju s katoličkim naukom i stajalištima Crkve. Ako nisu, onda vjernike upozoravamo da su dužni ne glasovati za takve stranke a koje su to, moraju iznaći sami.

 Velečasni Zlatko Sudac nije župnik ali svejedno ima golem utjecaj u narodu. Viđao se u društvu s Ivićem Pašalićem, služio je mise za generala Gotovinu...?

- Ima takvih slučajeva ali za razliku od države, Crkva ne reagira represijom već poziva na osobnu savijest. Sudec je svakako karizmatična ličnost, uvažena kod vjernika, doduše ne i kod crkvene hijerhije. Ima posebne darove i ono nešto u sebi što se itekako prenosi na pučanstvo. Kako nije župnik, u nekom smislu je "slobodni strijelac" Krčke biskupije pa bi ga za eventualne netaktične pogreške, na razgovor trebao pozvati i posavjetovati ga, njegov biskup Valter.

 Da li na skorašnjim kao i na prošlim izborima, možemo očekivati gotovo stopostotni odaziv oko 3000 svećenika, vrlo savjesnih birača?

- Naravno. Svećenici se bore za svoja stajališta, kako religiozna tako i politička. Moramo sami izgraditi branu prema zagovaranju zla kao što je npr. jednakopravnost istospolnih zajednica. Šteta da svi oni saborski zastupnici s katoličkim uvjerenjima ne stvore neku grupu, koja će pri donošenju zakona suptilno utjecati i lobirati u skladu s učenjem Crkve.

 Sveti otac Ivan Pavao II je tri puta apostolski pohodio Hrvatsku. Jesu li vlast i naš narod shvatili svu dubinu značenja njegovih poruka koje nam je uputio?

- Najprije moram reći da je ovaj Papa nama Bogom dan! On voli ovaj narod o kojemu u svijetu postoji iskrivljena slika. Prvi priznati Hrvatsku i za svog pontifikata k nama doći čak tri puta, velika je stvar i poruka sama po sebi. Kad me pitate je li osnovna misao ovog trećeg posjeta "Obitelj je put crkve", dovoljno odjeknula u Hrvatskoj ili pala na plodno tlo, ja sam pesimist. Boli me što su mladi dezorijentirani, zapostavljeni, izgubljeni...Njih treba voljeti i s njima raditi a ne odustati i dići ruke poput nekih roditelja. Obitelji gledam kao na rasadnike života i zabrinjava me što hrvatske mladosti ima sve manje a starosti sve više. Tješi me da je sjeme ipak bačeno, Papini govori su svakome dostupni, rezultati se doduše ne mogu vidjeti odmah. Čini mi se da je poslije njegova odlaska u narodu ipak ostala neka praznina a od Sabora u kojemu ne sjede samo kršćani, realno nisam ni očekivao da će pri donošenju vrlo osjetljivih zakona osluškivati mudrost Papinih poruka. Prije će poslušati politički diktat iz Europe koja traži da prihvatimo i one zakone za koje hrvatski narod, možda je tako i bolje, realno još nije sazrio.

 Koliko ste samostalni u provedbi ključnih crkvenih smjernica s Kaptola na svakodnevicu Vaše male župe u škrtom dalmatinskom kamenjaru?

- Da razjasnimo, meni Kaptol u hijerarhijskoj strukturi Crkve ne znači ništa već moj mjesni šibenski biskup Ante Ivas. Druga stvar je Hrvatska biskupska konferencija (HBK) gdje se na razini cijele zemlje dogovaraju strateške odredbe. Glavna hijerarhijska piramida ide Papa, biskup, svećenik i narod. Razumljivo je da se pri tom spuštanju odluke ponekad provode sporo. Mnogo toga ovisi o osobnom angažmanu i poduzetnosti svećenika. Crkva egzistira evo već treće tisućljeće, pa su neke norme poput odlaska na nedjeljnu misu ili poštivanje deset zapovijedi Božjih, inkorporirane u savjest vjernika. Ali kada Papa npr. proglasi 2003. - godinom krunice, tada dobivamo pisanu obavijest u kojoj se od nas traži da više govorimo o molitvi i o krunici. Dakle sve ovisi o župniku i njegovom pristupu, kreativnosti i samoprijegoru kojim će u život provesti određeni Papin naputak.

 U kojim se još važnim gledištima Crkva u Hrvata razilazi s aktualnom vlašću?

- HBK je pokrenula peticiju protiv rada nedjeljom jer smatramo da se time iskorištavaju radnici u korist manje skupine povlaštenih trgovačkih profitera i njima bliskih političara. Kod nas egzistira divlji kapitalizam u kojemu se radnicima ne isplaćuju plaće. Nadalje, biskupi su propćenjem dali na znanje da se ne slažu s nekim političkim izjavama o Domovinskom ratu u kojima se brkaju uzroci i posljedice, žrtve i agresor. Zalažu se protiv progona nekih ljudi i da treba dobro izvagnuti prije nego ih olako predamo i sudimo. Biskupi nastoje biti ažurni i odvažni u kriznim situacijama, čak i kada objektivno možda nemaju dovoljno informacija, kad ne znaju "što se sve iza brda valja" i koje su krajnje namjere vladajućih struktura.

 A u slučaju Ante Gotovine?

- Smatram velikom greškom i nama teškom uvredom da se generala Gotovinu izjednačava s Mladićem i Karadžićem. Crkva nije protiv Haaga i želi da se stvari razjasne. Svi smo mi griješni no prethodno treba objektivno sagledati okolnosti. Želi se suditi našim ljudima koji su stvarali državu, a ja znam da ovdje u mom kraju nije bilo generala Ademija i Gotovine u pozadini, sada bismo bili u moru ili grobu. Ako je neki čovjek u toj domoljubnoj borbi eventualno i prekoračio neke norme ne možeš ga suditi jednako kao i agresora koji je pokrenuo zločine i rata. Mislim da vlast ne pristupa ovom problemu dovoljno senzibilno zaboravljajući na još uvijek svježe rane i sjećanja u narodu. Da li je humano tog hrvatskog viteza politički žrtvovati radi naših trenutačnih ekonomskih ili nekih drugih probitaka?

 Dok s jedne strane naša Vlada svojom neodlučnošću pomalo gubi rejting u svijetu....

- ... Da. Kada Zapad vidi da nisi tvrd, da igraš i kalkuliraš, onda te ucjenjuju. Druge zemlje imaju pravo na gospodarski pojas a Slovenci i Talijani se čude kako ga Hrvatska želi proglasiti bez dogovaranja s njima? Osjetili su da nismo dovoljno svoji i da nas mogu driblati. Kod Tuđmana to nisu mogli pa koriste nedorečnosti politike sadašnje vlasti. Bez snažnog lidera ne možemo očekivati ništa dobro jer stalno gubimo i pod pritiskom smo aspiracija susjednih zemalja.

 ... Poslije konzistorija u Vatikanu 21. 10. - kada poslije vrhbosanskog nadbiskupa Puljića i msgr. Josip Bozanić dobije od Pape grimizni plašt i biret - Crkva u Hrvata će prvi put u povijesti imati istodobno dva kardinala! Da li nakon slijedeće konklave u Siktinskoj kapeli, famozni bijeli dim može označiti da je za novog Papu izabran jedan Hrvat?

- Od Lava X živimo u prostoru predziđa kršćanstva u kojemu je zbog otpora Bizantu, Papa Ivan VIII 1099.g. blagoslovio Branimira i njegov hrvatski narod. To je bilo prvo priznavanje Hrvatske i važnosti Crkve u nas. Bili smo i nažalost ostali, granica prema islamu i pravoslavlju koja očito trajno treba i Europi i Crkvi. Višekratnim posjetima Pape Ivana Pavla II željelo se, u tom kontekstu, istaknuti naše katoličanstvo, da mislimo tu ostati i u miru živjeti svoj na svome. Obojica naših kardinala imaju pravo glasovanja i teoretski mogu biti izabrani. Imenovanje Puljića kardinalom je bila simbolička poruka otpora ratu i satrvenju Katoličke crkve kad je u BiH bilo iznimno dramatično. Da sam ja tada bio na njegovom mjestu tom okruženju, i mene bi proglasili kardinalom! Bozanić je jedan od mlađih kardinala, Zagreb je odavno postao kardinalskim središtem i to imenovanje nije radi njega samog što je i potvrdio u medijima. Naravno da pri izboru pape, kardinali kao ljudi, uprkos mogućim protežiranjima, važu mnoge elemente ali srećom Crkvu vodi Duh sveti. Da u povijesti kojom su prodefilirali svakakvi Pape nije bilo tog korektivnog Božjeg prsta, Crkva bi davno propala.

 Poprilično je realno očekivati da će Crkvi, kao dio nadoknade za svoju oduzetu imovinu, Vlada ovih dana ponuditi dionice respektabilnog "Croatia osiguranja". Neki biskupi su protiv smatrajući da bi se u javnosti mogla steći slika o Crkvi kao instituciji kojoj je sve više stalo do bogaćenja a ne "spasenja duše"?

- Vjernicima trebamo pojasniti da ćemo povraćenim nam sredstvima, pomoći izgradnju domova za stare i nemoćne, dječjih vrtića, siromašnima ...Vraća nam se oduzeto da bismo to opet podijelili narodu. Što se tiče materijalnog i duhovnog, Crkva mora imati i jedno i drugo jer ona nije na nebu nego na zemlji. Ali nismo za to da materijalno zasjenjuje ono duhovno, ono evanđeosko što nam je Isus podario. Benediktinci su ovdašnji narod naučili saditi maslinu i kalemiti vinovu lozu. Izmislili su autohtoni biljni liker. Trapisti su otkrili originalni recept za proizvodnju sira. Svećenik Dom Perignon je otac francuskog šampanjca. Treba moliti ali treba i raditi. Primoštensko je geslo "radi kao da ćeš uvijek živjeti i moli kao da ćeš sutra umrijeti" a Crkva u tome mora prednjačiti.

 Široj javnosti ste postali poznati kao vizionar primoštenskog ruralnog turizma i kao vlasnik seoskog domaćinstva s etabliranom konobom "Jurlinovi dvori".

- "Jurlinovi dvori" su staro obiteljsko imanje za koje me vežu najljepše uspomene iz mog djetinjstva i koje sam od 1976. spašavao od propadanja. Bog je htio da je Njemica Edith Maria Heinze ovdje htjela osnovati međunarodnu likovnu koloniju, uspjela je obnoviti dvije, već gotovo urušene kuće, došlo se na ideju o dovođenju gostiju i tako je sve započelo... Meni nije trebao neki biznis da bih zgrtao novce. Samo sam htio valorizirati graditeljsku, etnografsku i sakralnu baštinu Primoštena Burnjeg koji je tada od svih bio zaboravljen. I od države i od društva. Trebalo je nešto učiniti i za ove vrijedne ljude u zaleđu priobalne turističke destinacije. Intencija je bila da plodove njihovih žuljevitih ruku - plemenito vino babić, djevičansko maslinovo ulje, ovčji sir iz ulja suhe smokve, sočivo, grah, leću - ponudimo svijetu u izvornom ambijentu stoljetne ljepote mediteranske arhitektonske poezije. Prolistajte malo našu knjigu dojmova, pa ćete vidjeti kojim ushićenim riječima o doživljenom pišu oni koji su nas posjetili! Od 1999. su "Jurlinovi dvori" pod zaštitom države kao jedinstvena kulturna bašina hrvatskog naroda.

 Osjećate li zbog toga jal i ljubomoru malomišćanske sredine?

- Kada ljeti imamo toliko gostiju da se moraju prethodno najaviti, počinju naravno priče o tome koliko tu ljudi dolazi, koliko se tu zarađuje? Mene to nimalo ne zbunjuje jer sve što zaradim ulažem u publicitet ovog kraja. Tako sam napisao tekst za, u vlastitoj nakladi ovog proljeća izdan, turistički vodič "Iskon" (autor fotografija Davor Šarić, op.a.), pišemo cjelovitu povijest ovog kraja koju ćemo predstaviti dogodine na "Primoštenskim užancama", kreiramo prospekte, razglednice, web-stranice na internetu www.jurlinovidvori.com ... Turizam je ozbiljan posao i on jedini može pokrenuti naš kraj koji je raseljen i u kojemu se više umire nego rađa. Lijep je osjećaj gledati kako se u našim selima ponovo grade kuće, uređuju se dvori, konobe i spomenička baština, sade novi vinogradi i maslinici. Želim primjerom na svojoj djedovini pokazati drugima da tako i oni mogu, da ostanu ovdje i pristojno žive (50-ih godina prošlog stoljeća je tu 4.000 duša živjelo samo od zemlje). Ako krene jedan, drugi, treći...evo ti seoskog turizma poput onog koji cvjeta u Istri! Ipak, kada u selu stršite ili ste natprosječni, naravno da vas neki i ne vole. Ni ja u tome nisam izuzetak.

 No ne toliko da Vas ne bi izabrali za predsjednika organizacijskog odbora "Užanci 2004." u Dragi, zar ne?

- Da, tu zadaću sam shvatio kao priznanje mom radu. Svojevremeno sam sudjelovao u programskom koncipiranju kulturno-turističke priredbe "Primoštenske užance" koja je - s vremenom i rutinom, događajući se svake godine u drugom selu - izgleda nažalost izgubila osnovnu ideju, izvornost i postala dernek. Založio sam se stoga da u Dragi cijelu 2004. proglasimo godinom "Užanci" s zaključnom trodnevnom priredbom početkom kolovoza. Neka se cijele godine nešto događa - predavanja, izložbe, narodni običaji o Božiću, Uskrsu, Martinju, maškarama...Prije svega sam, hvala Bogu uspio, da Draga bude proglašena eko i etno-selom na razini Republike koji status su svojim posjetima i podrškom potvrdili ministri Župan-Rusković i Vujić.

 Iznimno ste aktivan čovjek i svećenik izvan stereotipnog shvaćanja. Jeste li sretni? Što biste uz Božju pomoć još žarko željeli postići ?

- Gajim nadu da ovdašnji obezvrijeđen čovjek cijeni ono što ima, da kroz poljoprivrednu proizvodnju za tržište i turizam materijalizira svoj trud i postane gospodarski neovisan. Ovaj narod je moja obitelj. Da, sretan sam čovjek, sretan što sam odabrao plemenito zvanje! Snagu da prebrodim krize, cijeli sam život crpio iz svoje nacionalno i vjerski svjesne obitelji i bijelog primoštenskog kamena. Sjećam se dobro jedne od mojih životnih anegdota kad sam kao 15-godišnjak na sjemeništu pred zimske praznike nešto zabrljavio. Na povratku s praznika me prenatrpani autobus nije htio ukrcati za Zadar ali sam plačući molio i kumio vozača sve dok me ipak nije primio. A u sjemeništu me moj pretpostavljeni pita: "Zašto si se Stipe vratio? Pa ja sam ti poslao pismo da se ne vraćaš. Otpušten si!". Preplašio sam se ali ipak ostao. Da kojim slučajem nisam ušao u onaj stari autobus, samo nekoliko minuta prije negoli je to pismo poštar donio mojim roditeljima, vjerojatno ne bih išao ovim svetim putem. Za mene je jamačno m Bog izabrao svećenički poziv a rekli su mi da je i moj djed, dok sam došao na svijet, radosno uzviknuo: "Hvala Ti Bože i Gospo od Loreta što se ovaj čovjek rodio!".

Objavljeno u "JET SET magazinu", Zagreb, listopad 2003.
Tekst i snimci: Davor Perkov